U suradnji s Markom Sutonom, Micollo Rent A Car Mostar predstavlja putopisne reportaže kroz Bosnu i Hercegovinu.
Ova reportaža objavljena je u listopadu 2019. godine na news portalu ero.tel.
“Listopad odavno nije bio ovako blagonaklon prema ljubiteljima putovanja. Vedro, sunčano i toplo vrijeme kao da zove na put. Istina, vrijeme je od dječjih školskih obaveza pa pobjeći negdje na duži period nije lako. Zato bih vam predložio dnevne izlete u bližoj okolici.
Kao jedan od takvih mogao bi biti obilazak utvrda Humske zemlje (današnje Hercegovine).
Humska zemlja svoju ekspanziju doživjela je tijekom 15. stoljeća i vladavine herceg Stjepana Vukčića Kosače.
Utvrda iznad Blagaja
On je pak imao nekoliko svojih utvrda u kojima je obitavao. Jedna od njih bila je i utvrda iznad današnjeg Blagaja, koja je poznata pod nekoliko imena: Stjepangrad, Blagajska utvrda, Bona kao i Stari grad Blagaj. Navodno je ova utvrda bila njegovo ljetno prebivalište i sigurno utočište. Teško dostupna i visoko na brdu, s glomazno debelim zidovima, bila je gotovo neosvojiva.
Iako stara preko petsto godina, još su primjetni nazubljeni vrhovi srednjovjekovne utvrde i dosta dobro očuvani vanjski zidovi.
Dovoljno su ti razlozi da se odlučite popeti do vrha, gdje vas očekuje pogled koji oduzima dah.
Staza, uska, kao kozja, s ponegdje postavljenim stupcima spojenima užetom, usječena je u brdo i prostrta na cik cak linije kako bi bila lakša za savladati. Uz stazu su postavljene i klupe te se tijekom uspona može odmoriti. Utvrda je u vidokrugu cijelo vrijeme pa se čini kao da ćete svaki tren doći do nje no ipak potrebno je 20ak, 30 minuta kako bi se popelo na vrh, do ispred prvih vrata koje vode u malo dvorište okruženo bedemima utvrde. Pretpostavljam da je i ovo bio svojevrsni strateški postupak tijekom gradnje, neprijatelj koji prodire u utvrdu biva zadržan u malom prostoru na koji se može djelovati sa sigurne visine vanjskih zidina.
Unutrašnjost je podlegla zubu vremena i primjetni su tek temelji negdašnjih prostorija. No s vrha se pruža beskrajan pogled na Blagaj i okolinu koji očarava.
Preporučio bih da tijekom uspona ponesete dovoljno tečnosti, a ako ste sa sobom ponijeli i nešto za prigristi, vrh utvrde bi bilo idealno mjesto za otpočinuti i dopustiti mislima da vas odvedu u neko drugo, uzbudljivije vrijeme, vrijeme vladara i hercegovačkih igara prijestolja.
Stari grad Vidoški
Odlučio sam da mi izlet ne završi samo na razgledavanju blagajske utvrde. Stoga sam se uputio prema Stocu kako bih posjetio stari grad Vidoški, još jedno srednjovjekovno zdanje iz razdoblja herceg Stjepana Kosače u kojemu je vladao u razdoblju od 1465. g. pa do 1469. godine. Potom dolaze pripadnici Osmanskog carstva pa zatim austrougarska vojska koja ga je, također, koristila kao utvrdu.
Usput stajem uz Nekropolu Radimlja, najpoznatijem lokalitetu stećaka u Bosni i Hercegovini.
Za razliku od Stjepangrada, stari grad Vidoški je maltene usred Stoca. Dobro i uredno označen, te na puno manjoj visini nego Stjepangrad, do prvih bedema i ulaza dolazi se već nakon nekoliko stotina metara.
Sastoji se od donjeg i gornjeg grada te središnjeg platoa s gradnjom iz razdoblja austrougarske uprave i zauzima površinu od preko 20 000 m². Iako ogroman, u lošem je stanju i vidno zapušten.
Koliko sam razumio, upravo u Vidoškom održava se srednjovjekovni sajam „Stolačka tarča“ koji iz godine u godinu postaje sve prepoznatljivija turistička manifestacija.
Obilazak može potrajati jer je grad prostran, a definitivno ne treba propustiti popeti se na vrh i uhvatiti pogled na Vidovo polje u daljini.
Planirao sam bio obići još jednu utvrdu koja je bila značajna u vrijeme herceg Stjepana i Humske zemlje, tvrđavu herceg Stjepana, koja se nalazi na brdu Buturovica iznad Ljubuškog no odlučio sam je posjetiti i spomenuti u idućem putopisu koji ću u potpunosti posvetiti Ljubuškim povijesnim znamenitostima i jednom pravom kulturnom blagu, najstarijem muzeju u Bosni i Hercegovini.
Naravno, radi se o muzeju pri franjevačkom samostanu svetog Ante Padovanskog na Humcu u kojem se, između ostalog, nalazi i Humačka ploča, jedan od najstarijih očuvanih spomenika pismenosti u našoj državi.
Do idućeg putopisa,
Marko Suton”
