PUTOPISI MARKA SUTONA: Vjetrenica! (s news portala ero.tel)

U suradnji s Markom Sutonom, Micollo Rent A Car Mostar predstavlja putopisne reportaže kroz Bosnu i Hercegovinu.

Prvi putopis je putopisna reportaža o Vjetrenici, najvećoj i najpoznatijoj špilji u Bosni i Hercegovini, zaštićenom spomeniku prirode i turističkom odredištu u jugoistočnom dijelu Hercegovine o čemu je g. Suton pisao i na news portalu ero.tel, odakle i prenosimo putopisnu reportažu o Vjetrenici.

“Ako volite svoje slobodne dane provesti uzbudljivije od čistog gubljenja vremena po lokalnim kafićima, preporučio bih vam obilazak špilje Vjetrenice, zaštićenog spomenika prirode, koja se nalazi u općini Ravno, uz mjesto Zavala, 80ak kilometara od Mostara.

Biciklijada Humskom Zemljom kao dar

Izgleda da sam dobro odlučio baš ovu nedjelju otići u Vjetrenicu jer sam nagrađen s događajem više.

Naime, tijekom puta, pred Radimljom, nekropolom stećaka, nailazim na gužvu i bicikliste. Saznajem da se radi o zanimljivoj manifestaciji, hvale vrijednoj. Udruga Planinica i turistička agencija Ero travel organizirala je „Biciklijadu Humskom Zemljom“, u želji da promovira aktivni turizam u HNŽ-u. Osim biciklijade, u sklopu manifestacije bio je i srednjovjekovni performans „Vitezova herceg Stjepana Kosače“ no, nažalost, nisam mogao ostati do kraja i dočekati i performans.

Zavala, zarobljena u foto albumu

Špilja Vjetrenica nalazi se uz mjesto Zavala, mjesto koje trenutno broji tek tri stanovnika.

Između ulaza u špilju i muzeja „Biospeleološke zbirke“, usred mjesta, nalazi se gostionica Zavala u kojoj putnik namjernik može otpočinuti i uz ukusnu hranu uživati u pitoresknoj okolici.

Ljubazni djelatnici i susretljivi vlasnik rado će prozboriti koju ugodnu riječ i možete ga zamoliti da vam pokaže jednu posebnu knjigu – foto album.

U tom pravom malom fotografskom vremeplovu možete ispratiti cijeli razvoj željezničke postaje, koja je bila u sklopu Ćirine pruge pa sve do obnove i preuređenja u gostionicu koja uistinu odiše onom pravom, ugostiteljskom dušom.

Dok sam listao album nekako mi je na um došla ona poznata Heraklitova (negdje kažu i Simplicijeva) uzrečica Panta rei – Sve teče, sve se mijenja.

Kroz stare fotografije i lica zarobljena u trenutku, koji već odavno nisu među nama, zorno vidimo promjene koje se neminovno i nezaustavljivo događaju.

Inače, špilja Vjetrenica nalazi se uz stazu kojom je prolazila stara Ćirina pruga koja je postala (eto, opet promjena) zanimljiv turistički projekt – biciklistička ruta Ćiro.

Špilja Vjetrenica

Ispred ulaza u špilju skupilo se pedesetak osoba, strani i domaći posjetitelji. Jak vjetar izbija iz špilje i potvrđuje ime koje stoji iznad ulaza. Prema predaji, s jakim vjetrom pojavljuje se i vila Vjetrenica, jedna od vila koje su obitavale u špilji.

Jedan savjet vezan uz informacije o radnom vremenu. Točne informacije nalaze se na službenoj web stranici špilje Vjetrenice, a ne na Google kartici. Osobno sam došao uvjeren da je prvi ulaz u špilju već od 9 sati, no ispostavilo se da nedjeljom prvi ulazak u špilju počinje od 12 sati.

Prije ulaska možete preuzeti vjetrovke, dok vas zaštitne kacige čekaju na samom ulasku. No, prvo morate saslušati vodičeve kratke, ali korisne naputke kako se ponašati unutar špilje. Upozorio nas je i da fotografiranje nije dopušteno.

Špilja je zaštićeni prirodni spomenik i kandidirana je za UNESCO-vu listu svjetske baštine. Kako bi kandidatura bila uspješna potrebno je zaštiti šaroliki životinjski svijet unutar špilje, koji mora ostati netaknut te povesti računa o špiljiskim ukrasima, prirodnim formacijama stalaktita, stalagmita i stalagnata kao i špiljskih draperija.

Najpoznatija životinjska vrsta koja je svoje stanište našla unutar Vjetrenice je Čovječja ribica ( l. Proteus anguinus). Istu ćete i upoznati na kraju obilaska, u bazenčiću uz Hajdučki stol, ljudskom rukom oblikovano mjesto za sjedenje. Koliko sam razumio, ova ribica ima tako spor metabolizam da se hrani tek svako 10 do 12 godina, a kako joj je životni vijek i preko 80 godina, ispada da se u životu najede tek sedam, osam puta. Sreća da je Čovječja ribica na vrhu hranidbenog lanca u špilji inače bi djelatnici morali voditi računa o desetljetnom jelovniku svake ribice koja živi u Vjetrenici.

Osim Hajdučkog stola, još jedan dokaz ljudskog nastanjivanja špilje, i to u dalekoj prošlosti, pronašli su arheolozi u jednoj od prostranih dvorana kroz koju vodi turistički obilazak špilje.

Inače, obilazak špilje ide samo do 600 m dubine. Kažem samo, jer prema nekim pretpostavkama, špilja je duga i preko 20 km, a do sada je istraženo oko 7 km podzemnih kanala.

Ovaj turistički dio je odlično osiguran i prilagođen velikim grupama ljudi koje se svakodnevno provlače kroz špilju. Prošli smo betonskom stazom osiguranom rukohvatima i osvjetljenom led rasvjetom koja je postavljena jer ne ugrožava faunu unutar špilje.

Špilja uistinu ostavlja bez daha.

Isprva morate pripaziti i sagnuti se kretati nekoliko desetaka metara zbog niskog stropa, no kasnije, kada uđete u prostrane dvorane visokih stropova, bogate špiljskim ukrasima, ne možete a da ne osjetite ushit i da na unutrašnjost špilje gledate s divljenjem.

Nešto tako lijepo i unikatno.

Pod dojmom sam ove špiljske ljepotice.

I ponosan što mi kao država imamo nešto ovako pokazati i ponuditi kao turističku ponudu turistima iz cijelog svijeta.

Muzej „Biospeleološke zbirke“

Izlazimo iz špilje istim putem, no ovaj put bez nadobudnog vodiča. Prilika za nekoliko fotografija, ali obavezno bez blica.

Ispred ulaza vraćamo kacige i vjetrovke, a ja nastavljam prema muzeju „Biospeleoške zbirke“.

Zbirka se nalazi na katu male zgrade, a za iscrpnije informacije na raspolaganju stoji djelatnica muzeja koja živopisno i s vidljivim entuzijazmom dijeli posjetiteljima muzeja zanimljive podatke o špilji Vjetrenici o kojoj je još 77 g. pr. Kr. pisao rimski povjesničar Plinije stariji u svojoj enciklopediji.

U muzeju, između ostalog, možete vidjeti i arheološke iskopine, dokaze ljudskog nastanjivanja špilje: koštanu iglu, keramički pršljen za vreteno te ulomke keramičkih posuda iz Brončanog doba (oko 2000 g. pr. Kr.).